KA - Beograd
...da se mi stručnjaci radujemo kad nam dodju umetnici iz drugih gradova Srbije ne samo što to doprinosi potvrdi o nekoj strogoj demetropolizaciji jer nije tačno da samo glavni grad može da rodi velikog umetnika ili dobrog umetnika nego je to zadovoljstvo što znači da se itekako obrazujemo. Valjevo medjutim nije umetnosti nepoznat grad a Zoran nam dolazi iz Valjeva. Valjevo pored toga što ima Muzej vrlo lep i lepu Biblioteku on ima i jednu izuzetnu galeriju, jedinstvenu u svojoj vrsti po koncepciji pa ako hoćete i po tome kako je negovana kako je posećena a to je vaša gradska galerija moderne umetnosti za koju se kao amblem vezuje ime Ljube Popovića. Ali i tamo žive pesnici i tamo žive književnici i naučnici i tamo žive i umetnici.
Danas imamo jednog mladog ali već zrelog umetnika koji je umeo da gleda ono što je nastalo ispred njega a umeo da voli i oseti našeg najvećeg slikara sa kojim počinje Moderna u Srbiji a to je Nadežda Petrović koja je poginula kao dobrovoljna bolničarka upravo u Valjevu i to četvrtog aprila 1915. Ima porodica u svim ljudskim rodovima pa i u slikarstvu. Ima porodica slikara koji se izražavaju linijom drugi se izražavaju bojom – da ne nabrajamo sada one elemente bogatog slikarskog izražavanja ali većina, većina sliku smatra bojom i boju slikom kao metaforu a takav je i slikar koji je pred nama . To nije ni izuzetno ni retko – naša tradicija koja nas vezuje za srednji vek vezuje nas za izražavanje bojom a to je i u Evropi jedan vrlo veliki talas koji počinje sa Van Gogom pa preko Matisa traje do dana današnjeg. Htela sam to da kažem da bih našeg Zorana upisala legalno u tu porodicu. Jeste Van Gog je rekao „Sve može da se izrazi, svako osećanje sa tri boje’’ i to je tačno.Sad kad se nadjemo pred ovim slikama pa pogledamo razvoj za poslednje dve godine samo od slika gde je naglašen predmet do slika gde je samo boja... Ovi akvareli iza vas, videćete šta znači slikar koji izražava emocije... Vidite li gde je u njegovim mislima i osećanjima kao umetnika koji stvarnost ne kopira nego transponuje, dopro i naš slikar kad se okrenete i kad vam je od pejzaža ostala samo boja i svetlost. E pa to je magija umetnosti. Umetnost ne preslikava to nije fotografski aparat.Umetnost stvara kao što i priroda stvara i dobra slika izbori sebi pravo na egzistenciju ona je svoj samostalan i nezavisan predmet koji postoji kao što postoji cvet kao što postoji drugi prirodni fenomen.
Kažem to zato što bih htela da ga podržim, da ga podržim i ovako pred publikom, pod punom moralnom odgovornošću a verujte mi da znam šta je slika. Moram i da znam šta je dobra slika. Ja vrlo verujem u njegov rayvoj prvo što je pasioniran – nema umetnosti bez... strasti. Nema nikakve ljubavi bez strasti. On toliko voli to da ja mislim kad bi trebalo da bira, nema poredjenja. A znate, Mikelandjelo je kazao: ’’Umetnost je ljubomorna draga – traži celog čoveka“. Puno je toga i on napustio i ostavio što bi mu donelo sigurniju materijalnu egzistenciju. Trebalo je da se utopi u boju i to je uspeo. Ja mislim da je dar svakoj sredini i Valjevu a i nama svima kad ima mladih ljudi koji još uvek stavljaju svoj umetnički doživljaj iznad svake koristi.
U ovo vreme gde se jako sve proračunava i izračunava, neko koji slika jer je to jedan vid sreće za njega to su stvarno srećni ljudi. Na nama je da prihvatimo i pozdravimo. I kao da je sa Nadeždom Petrović pa preko Bjelića, Šumanovića, Konjovića naših velikih kolorista i on upisao se nekako duhovno u to bratstvo umetnosti – i on eto govori kroz boju.
Ja verujem da ćete svi naći svoju sliku na ovoj izložbi. I molim vas da gledate, što duže gledate ona će vam puno reći o slojevitosti umetničkog osećanja jer ovo su ustvari ekspresionističke slike. Slika koja govori o osećanju! Znači to su emotivne slike... On je video pejzaž on je video tu svoju vodenicu koju ponavlja ikonografski a da je nikad slikarski ne ponovi. To su uvek različite slike koje zavise od njegovog raspoloženja. Glavni element kako rekosmo je boja a uz to obratite pažnju i na njegov širok potez koji je uvek diktiran bilom njegovog osećanja, vrlo slobodan to nije ništa proračunato ni izračunato. Svaki doživljaj je novi udarac četkice a četkica je puna boje – videćete na nekim od ulja kako je fakturirano vrlo visoko to je jedno temperamentno slikarstvo. Zato i ima ličnost. Sve možete podražavati al’ ne možete temperament drugog talenta nikad podražavati a da se ne vidi da je kopija. Vrlo mislim da je pohvalno što je mladi slikar sačuvao svoju ličnost kao da je razgovarao sa Nadeždom Petrović pa mu ona rekla onaj svoj poznati savet: „Putujte, gledajte, učite sve što možete da naučite ali pijte uvek iz svoje čaše, samo svoje pa najmanja bila“. Znači ličnost umetnika je ono što predstavlja vrednost dela.Nije ovo ni pohvala nije ovo ni neko sentimentalno osećanje ali ja mislim da na ovom putu koji leži našem slikarstvu a i ovo vreme ima i svoju koegzistenciju različitih čak i ekstremnih stilova kad stojite pred slikom pred grafikom eno vam bijenale medjunarodni sada na Kalimegdanu, videćete postoji jedno jedino merilo – merilo vrednovanja koje priznaje samo kvalitet. Pa ako je kako rekosmo – za mnoge stručnjake a i za većinu publike , boja metafora slike onda to vidimo ovde kao dokaz i možemo mirno da kažemo: Ovo je dobro slikarstvo.